Admir Jakupović

Snivaj druže moj,
u dženetskoj bašti
smiraja svoga.
Snivaj i mi ćemo
jednoga dana
za tobom poći.

Sviraj i pjevaj,
jer svi su tu
i Kemo, i Miki, i Toma,
s kojima
si se družio
i  koje si volio.

Sviraj i pjevaj,
još samo onu pjesmu
sa suzom što se pjeva,
kao što su i oni pjevali.

U životu
Ti si puno proš’o.
Gdje god bio,
gdje god iš’o,
pozitivu si uvijek širio.

Ostaju zauvijek,
za čaršiju
Tvoje pjesme
da se pjevaju.

Prijatelju
tamo gdje si sada,
tamo kiša nikada ne pada.
Tamo žive
samo rajske ptice,
u noćima sjajne  zvijezdice.

Ovo je samo mali izbor iz pjesama koje je napisao pjesnik, kantautor i boem Enes Jakupović.
Enes Jakupović je poznati sanski ugostitelj iz 80tih i 90tih godina, koji je uspješno držao i vodio nekada poznatu diskoteku “Čičak” u Sanskom Mostu.
Lokalno poznati i priznati sanski roker i kantautor, umjetničkog imena Eno Čičak koji je nastupao samo za raju, izdao je jedan CD pod nazivom „Izgubljen“, uz veliku pomoć i zaslugu Merima Alagića koji je sve snimio u svom studiju te napravio aranžmane i produkciju. Svoje pjesme i demo snimke objavljivao je na vlastitom You tube kanalu.

Malo ko ima u Sani i okolini da ga ne poznaje ili nije čuo za nadimak Eno Žabac, taj nije sanska raja. Svojevremeno je bio jedan od onih likova koji čine lokalni kolorit življim, dobri duh ili dobrodušna posvuduša bliska čaršijskoj eliti ili moderno celebrity-sceni. Kad negdje vidite Žapca, znate da ste u samom centru događaja, na pravom ste mjestu. Žabac je bio haustorče, živio u zgradi između suda i policije, rekli bi u administrativnom centru grada, neposredno uz stadion nogometnog kluba Podgrmeč.
Vrlo rano, još kao srednjoškolac se počeo baviti muzikom. Sa  momcima iz komšiluka je osnovao rok grupu „Kratki spoj“ u kojoj je svirao bubnjeve i pjevao dok je Braco Ivanić Iva svirao gitaru a Željko Simeunčević Žuti bas gitaru. Svoj prvi nastup su trebali imati na Partizanu kao gosti grupe „Visoki napon“ kojoj je frontmen bio njihov komšija i prijatelj Fikret Kurtović Fifi. Nastup je propao jer je Eno imao veliku tremu od nastupa pred publikom, koja ga je neumoljivo pratila tokom cijeloga života. Ubrzo se ostavio bubnjeva i prešao na sviranje gitare. Dugo godina je išao na turneje sa grupom „Mrak“ radeći kao ton majstor. Tada je upoznao i družio se sa tadašnjim velikim zvijezdama ex YU-estrade, a ponajviše sa Tomom Zdravkovićem i Mikijem Jevremovićem. Planirao je saradnju sa mnogim sadašnjim pjevačima, ali do nje na žalost nije došlo.

U porodičnom je stanu ostao sam, otkad mu je preminula majka. Nikada se nije ženio, a imao je jednu veliku i nikad ne prežaljenu ljubav, o kojoj je pisao pjesme, a ostala je jedna snimljena i poznata u izvedbi grupe NoLimit NOW.
Vremenom se od momka željnog provoda i izlazaka, počeo zatvarati u četiri zida i živjeti isposničkim životom. Sav njegov svijet se vremenom pretvorio u viralan.
Jednu od Eninih pjesama posvećenu Sanskoj čaršiji je otpjevao njegov prijatelj Braco Ivanić Iva. Interesantna a ujedno i tragična je činjenica da njegove pjesme nisu nikada emitovane na lokalnim medijima, tako da nije imao tantijeme za izvođenje.

Eno nas je napustio 16. oktobra 2023.godine, upravo između dva najveća praznika našeg grada kojeg je beskrajno volio.
Ne mogu i neću da vjerujem, da je ovo jedini pisani zapis i trag o preranoj smrti našeg sugrađanina, ako izuzmem dvije objave njegovih prijatelja Amira Islamčevića i Brace Ivanića.
Osim ta dva predivna i vrlo emotivna teksta, ništa više ne možete pročitati o tom vječitom dječaku sa sanskog asfalta.
Jer o preranom i iznenadnom preseljenju Enesa Jakupovića na drugi i kako kažu bolji svijet, nije bilo i nema nikakvog pomena, ispraćaja, sjećanja, komemoracije, bilo šta što bi ga svrstalo u dijete i stanovnika našega grada, grada kojeg je beskrajno volio i o kojem je pjesme pisao. Boljelo ga je sve ono što je uništavalo i raseljavalo grad Sanski Most i državu Bosnu i Hercegovinu i to je javno iznosio, dok je još imao snage i volje. Dizao je svoj glas za pravo i pravdu, za poštenje i poštovanje, sve dok se njegov glas mogao čuti…

Čaršija je ostala bešćutna ali Eno nije, tako da ovdje možete pročitati i čuti još jednu do sada neobjavljenu pjesmu o voljenom gradu pod nazivom BoSansko jutro.



Kada se probudim,
a Bosnu ne vidim
kroz prozor pogledam
s jutrom se posvađam

I kafu popijem
Onako bez okusa
nema ni mirisa
k’o ona Bosanska.


Zavidni ljudi te neće podržati
jer znaju da si bolji od njih.
Ne ulazi u bilo kakve rasprave
Ne dokazuj ono što je očigledno

Ne trudi se  uklopiti,
kad si rođen da se ističeš.
Zaželi im svako dobro u  životu ,
Okreni se sebi i  slijedi svoje snove.


Kada se probudim,
a Bosnu ne vidim
kroz prozor pogledam
s jutrom se posvađam

Prva kafa u rolex baru
Druga u Coolu, na šnaps u Skalu
A poslije bazen Olimpija
Ne treba nama Dalmacija,
Andaluzija ni Antalija