Ove godine vladaju velike suše u našoj čaršiji i zemlji. Malo ko priča o tome osim običnog naroda, koji se boji gladi poučen životnim iskustvom. Nikada nam stariji ljudi u Bosni nisu pričali o ratnim godinama i stradanjima, nego o sušnim godinama, gladi i neimaštini.
Kažu da je jednom neki stranac upitao starog Bošnjaka:
„Kako vi u Bosni podnosite ovu kišu?
Zar vam ne dosadi?“
Starac se nasmijao, pogleda prema brdima i rekao:
„Sinko, kiša nikad nije Bosnu osiromašila.
Ona samo opere prašinu sa sokaka, napuni rijeke i vrati zemlji ono što joj pripada.“
„A šta ako pada danima?“
„Onda ćemo sjediti unutra, popiti kahvu i zapjevati. Ako prestane, izaći ćemo u avliju.
Ako ne prestane, opet ćemo pjevati.“
Pa dodade:
„Bosnu nisu osiromašile kiše. Bosnu su ljudi osiromašivali kad su zaboravljali jedni na druge. A kiša, kiša je uvijek samo padala, a žedna zemlja je upijala.“
……
Sanski Most i cijela Bosna i Hercegovina je do 1878.godine bila pod vlašću Osmanskog Carstva. Nakon ustanka i velike krize na Balkanu, velike evropske sile su na Berlinskom kongresu 1878. godine odlučile da Austro-Ugarska dobije pravo da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom, dok je ona formalno ostala pod osmanskim suverenitetom.
Austro-Ugarska je 1878. ušla u Bosnu i Hercegovinu, ali je naišla na snažan otpor stanovništva. Poznata je bitka pod Banja Lukom koju je vodio i izgubio Hasanbeg Čeko Čekić. Tokom narednih godina Austrougarska je izgradila novu upravu, puteve, željeznice, škole i industriju.
……
Kada je bosanska delegacija stigla u Beč, pred njima se otvorio sasvim drugačiji svijet, prijestolnica velike Austro-Ugarske Monarhije. Hasan-beg Čekić, tadašnji načelnik Sanskog Mosta, je zajedno s ostalim bosanskim prvacima došao da se pokloni caru Franji Josipu Nakon svečanog prijema, pred njima je bio Schönbrunn, carska ljetna rezidencija. Ogromni barokni dvorac sa žutom fasadom, dugačke aleje i raskošni vrtovi ostavljali su snažan utisak na prisutne. Schönbrunn je imao čak 1.441 prostoriju, a Franjo Josip je upravo tamo imao svoje privatne odaje i radnu sobu. Dvorac Schönbrunn je posebno zanimljiv, iz prostorija okrenutih prema vrtovima pružao se pogled preko Velikog partera, geometrijskih vrtova i fontana prema brdu na kojem se nalazi Gloriette. Gloriette je bila završna tačka velike vizuelne ose kroz vrtove.
Hasan-beg je prolazio kroz carske prostorije, gledao raskošne dvorane i velike prozore kroz koje su se pružali pogledi prema uređenim vrtovima. U daljini se uzdizala Gloriette, vidikovac na brežuljku iznad dvorca.
Kada bi izašao u vrtove i pogledao prema Beču, pred njim bi se pružala panorama carske prijestolnice. Za čovjeka koji je došao iz Bosne, taj susret s Bečom, carskim dvorom i Schönbrunnom ostavljao je snažan doživljaj.
Primjetivši Hasanbegovo divljenje viđenim car Franjo ga upita:
„Šta bi dao za ovo bogatstvo?“
Bez razmišljanja veliki kajzer odgovor dobi:
„Sve bih ovobdao za jednu dobru kišu u Bosni.“
…….
Nakon trideset godina, 6.oktobra 1908.godine Austro-Ugarska je izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine, čime ju je formalno pripojila svojoj državi, što je izazvalo veliku političku krizu u Evropi.
Spomenik caru Franji Josipu I u Sanskom Mostu svečano je otkriven 18. augusta 1915. godine, na njegov 85. rođendan. Bećiraga Hromalić je održao govor na svečanosti. Huseinbeg Alajbegović je bio načelnik Sanskog Mosta, podnačelnik Pero Delić uz osam gradskih zastupnika, Hadžo Zukić, Anto Knežević, Islam Alagić, Stevo Bašić, Mićo Tošić, Mustafa Kurbegović, Ignjac Krivošić
i Muho Sarajlija.
Spomenik caru Franji Josipu je srušen i bačen u rijeku Sanu 11.novembra 1918. godine, kao simboličan čin prestanka austrougarske vlasti u Sanskom Mostu.
Tim činom suše nisu prestale, žedna i gladna zemlja Bosna je i dalje je trebala kišu.
Hinterlasse einen Kommentar