Admir Jakupović

Dan kada je njemački Neukirchen stigao u Sanski Most na Partizan, 21. septembar 1977.godine.
Bila je srijeda. Na rukometnom igralištu DTV Partizan u Sanskom Mostu okupilo se više od hiljadu ljubitelja rukometa. Nije to bila obična prvenstvena utakmica. U grad je stigao gost iz daleke SR Njemačke, TuS 1860 Neukirchen, tada član Druge rukometne lige Savezne Republike Njemačke.
Za domaći RK Partizan, člana Republičke lige Bosne i Hercegovine, bila je to prilika da se odmjeri sa ekipom iz inostranstva. Za publiku na popularnom Partizanu bio je to događaj koji se dugo čekao.
Njemački rukometaši bili su na turneji po tadašnjoj Jugoslaviji. Igrali su u Novom Sadu, Banjoj Luci i još nekim gradovima, a jedna od stanica bila je upravo i Sanski Most.
Mnogobrojnoj publici je bio naročito simpatičan poznati njemački uzvik prije početka utakmice „Zicke zacke, zicke zacke – hoi, hoi, hoi!“
koji se često čuje u sportu, a naročito među njemačkim rukometašima.

TuS 1860 Neunkirchen je u septembru 1977.godine imao rukometnu turneju kroz Jugoslaviju.
U publikaciji Handball-Verband Saarland nalazi se fotografija ekipe označena kao „TuS-Spielreise durch die CSSR und Jugoslawien“, dakle putovanje TuS-a kroz Čehoslovačku i Jugoslaviju.
Još zanimljivije, gradski arhiv Neunkirchena ima tekst o tadašnjem igraču Hans-Georgu Stolzu, u kojem se naročito spominje njegovo sjećanje na putovanje rukometne ekipe TuS 1860 u Jugoslaviju.

Na betonskom rukometnom terenu DTV Partizan se brzo vidjelo da gosti nisu došli samo na izlet. Igrali su čvrsto, organizovano i iskusno. Nakon prvih trideset minuta Neukirchen je imao dva gola prednosti 12:10, ali Partizan se nije predavao.
Pred domaćom publikom, uz podršku više od hiljadu gledalaca, igrači Partizana su pokušavali uhvatiti priključak. Borba je trajala do posljednjih minuta, ali su gosti uspjeli sačuvati prednost i utakmicu završiti pobjedom 24:22. Rezultat je, međutim, bio samo jedan dio priče. Mnogo važnije od brojeva na semaforu bilo je ono što se dešavalo oko njega.
Za TuS 1860 Neukirchen nastupili su Klaus Gabler, Peter Benz, Vili Hauk, Friz Banerfand, Verner Šank, Anold Aman, Alojz Šic, Hans Georg Štolc, Lotar Fuks, Peter Miler i Gerg Šolc.
Boje Partizana branili su Ibrahim Alihodžić Zajki, Dragan Janković Čarapan, Zlatan Hadžić, Sead Đumišić, Dževad Čekić, Stevo Miljević, Dušan Šaović Njunja, Mirsad Kalić Sambo, Senad Maličević Huska, Mirsad Maličević Cuca, Rajko Stanić, Nedžad Čekić, Dušan Mudrinić Medeni, Milovan Prošić i Dušan Ilić.
Sa klupe ih je predvodio trener Fadil Berberović Hole.
A onda je došao trenutak koji možda najbolje govori kakav je bio duh tog susreta. Gosti iz Neukirchena nakon utakmice nisu govorili samo o rukometu. Izjavili su da su najljepše i najtoplije primljeni i ugošćeni upravo u Sanskom Mostu.
Za ljude koji su tog dana bili na Partizanu, to je vjerovatno bila potvrda da je grad pokazao ono što je oduvijek znao pokazati svojim gostima a to je srdačnost, gostoprimstvo i želju da se prijateljstvo nastavi i nakon posljednjeg zvižduka. Mada su domaćin i gost pričali različitim jezicima, srdačnost i gostoprimstvo je nešto što se ne priča nego osjeti.
Poseban detalj vezan za tu utakmicu bio je i poklon domaćoj ekipi. Selim Bajrić Bugarski, nekadašnji rukometaš Partizana, stigao je iz Italije i pred utakmicu donirao dresove igračima svog nekadašnjeg kluba. Tako je jedan septembarski sportski dan dobilo i svoju ljudsku priču.
Na jednom kraju terena bili su rukometaši iz Neukirchena, na drugom igrači Partizana. Između njih je bila rukometna lopta, a oko njih više od hiljadu sanjana i rezultat 24:22 za goste. Utakmicu su sudili savezne sudije Žulin i Knežević. Predsjednik rukometnog kluba Partizan je bio Zvonko Merša. Zajednički ručak je bio organizovan u svečanoj sali za ručavanje hotela Sanus.
Ali, kada se danas pogleda iz ove vremenske udaljenosti od gotovo pola stoljeća, rezultat je možda najmanje važan dio priče.
Važnije je da je sačuvano sjećanje na generaciju igrača koji su tada nosili dres Partizana, na trenera Fadila Berberovića, na strijelca Seada Đumišića, golmana, trenera i sportskog radnika Ibrahima Alihodžića, na igrača i vječitog trenera Senada Maličevića, te na prepuno igralište DTV Partizan i na goste iz Njemačke koji su iz Sanskog Mosta ponijeli lijepu i nezaboravnu uspomenu. Legendarna rukometna četvorka sa Partizana, Zajki, Huska, Hole i Sejo i danas aktivno pomažu razvoj sporta a posebno rukometa u našem gradu.
Nakon Nijemaca, naredne godine na sanskom Partizanu je gostovala rukometna ekipa iz Francuske.
I upravo zato je ovaj događaj vrijedan da se ponovo ispriča, jer sportska historija jednog grada nisu samo prvenstva, medalje i pehari.
Ponekad je to i jedan septembarski dan 1977. godine, kada je TuS 1860 Neukirchen došao u Sanski Most, odigrao utakmicu protiv Partizana, pobijedio 24:22 i otišao kući govoreći da nigdje na toj turneji nije bio tako lijepo i toplo dočekan kao u gradu na Sani.