Admir Jakupović

Ove godine je u BiH nastala baš prava paninimanija, vjerovatno najveća još od SP 2014 u Brazilu kad je BiH prvi put igrala Mundijal. Razlika je što je sada sve eksplodiralo još više zbog društvenih mreža, nostalgije i činjenice da su Zmajevi opet na Svjetskom prvenstvu.
Kiosci za novine su rasprodavali sličice i albume za nekoliko sati, ljudi su obilazili trafike kao nekad, a djeca i odrasli masovno nose fascikle sa duplikatima,
a razmjene su se pretvorile skoro u male navijačke skupove.
Posebno je zanimljivo što ovo više nije samo za djecu.
Mnogo srednjovječnih ljudi potpuno se vratilo u djetinjstvo, kupuju sličice, lijepe albume, dogovaraju razmjene po kafićima
i love sjajne ili rijetke sličice kao nekad Ronalda iz 1998. ili Ronaldinha iz 2002.
Na društvenim mrežama atmosfera je bila urnebesna:
“Ne prihvataj Džeku ispod 10 sličica”
“Ljudi kupuju paketiće kao da su 10 feninga”
“po kioscima svi traže album”
Poseban fenomen su
nestašice albuma, preprodavači i crno tržište rijetkih sličica.
Neke sličice Cristiana Ronalda i specijalne foil-verzije išle su online i po 40–125 KM.
Ljude je dodatno zapalilo to što je album ogroman, čak 980 sličica, 48 reprezentacija i najveći Panini album ikad.
I onda nastaje tipična balkanska matematika u stilu koliko para treba da se popuni album?
Po forumima ljudi računaju koliko košta cijeli boks, koliko ima duplikata, koliko vrijedi razmjena i da li je jeftinije kupovati online nego po trafikama.
Ali možda najzanimljiviji dio cijele priče je što je Panini opet spojio generacije, jer djeca prvi put skupljaju sličice, roditelji objašnjavaju šta je duplikat, stariji pričaju o albumima Njemačka ’74 ili Italija ’90, a škole i parkovi opet liče na 2014.godinu i SP u Brazilu.

Moj prvi susret sa Panini albumom i skupljanjem sličica desio se 1974.godine i od tada ne prestaje, ali se pojavljuje periodično sa istim intenzitetom. Istovremeno sam postao veliki ljubitelj fudbala, što traje i danas.

Jugoslavija je do plasmana na Svjetsko prvenstvo 1974. u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj došla kroz veoma dramatične kvalifikacije u grupi sa Španijom i Grčkom. Na kraju je morala igrati i čuvenu majstoricu protiv Španije u Frankfurtu.
Legendarna utakmica u Ateni protiv Grčke u kojoj je Jugoslaviji trebala pobjeda od najmanje dva gola razlike kako bi stigla Španiju po bodovima i gol-razlici.
Po tadašnjim pravilima nije odlučivao broj postignutih golova, pa je igran baraž na neutralnom terenu.
13. februara 1974, u Frankfurtu
Jugoslavija – Španija 1:0
Pred oko 63.000 gledalaca odlučio je Josip Katalinski golom u 13. minuti.
Tim pogotkom Jugoslavija se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 1974. godine.
Jugoslavija je briljirala u prvom krugu, igrala vrlo atraktivan fudbal,
imala jednu od najubjedljivijih pobjeda u istoriji SP, ali nije imala dovoljno širine i fizičke snage za drugi krug. Na kraju je Jugoslavija završila među osam najboljih reprezentacija svijeta.
O utakmici drugog kruga protiv Zapadne Njemačke se decenijama priča kao o jednoj od najvećih teorija zavjere.
Suština priče je, da je
Tito navodno prodao utakmicu Nijemcima,
zauzvrat za veliki njemački kredit Jugoslaviji,
a da je selektor Miljan Miljanić svjesno razbio ekipu čudnim odlukama.
Ali nikada nije postojao dokaz da je utakmica bila namještena.
Dan prije utakmice Josip Broz Tito bio je u Zapadnoj Njemačkoj zbog velikog finansijskog aranžmana i kredita od oko 700 miliona maraka za jugoslovensku ekonomiju.
Jugoslavija je dotad igrala odlično i očekivanja su bila ogromna, a onda je protiv Nijemaca ekipa djelovala neprepoznatljivo.
Zbog toga je kasnije nastala priča kredit za poraz.
Kako god bilo te godine, jasno je bilo da se velike pare vrte oko fudbala i da se u najvažniju sporednu stvar na svijetu umiješala politika i menadžeri, što je ostalo da traje i danas.

Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine bilo je posljednji veliki zajednički nastup reprezentacije Jugoslavije prije raspada države. Dok su političke tenzije i nacionalne podjele sve više potresale zemlju, selektor Ivica Osim uspio je okupiti izuzetno talentovanu generaciju igrača i održati fokus na terenu uprkos rastućim problemima izvan njega.
Reprezentacija je u Italiju otputovala bez velike pompe i euforije koja je nekada pratila nacionalni tim. U sjeni političke krize, malo ko je očekivao da će dogurati daleko.  Jugoslavija je igrala moderan, tehnički dotjeran nogomet i stigla do četvrtfinala, gdje je nakon dramatične utakmice i izvođenja jedanaesteraca zaustavljena od Argentina.
Nastup Juge je ostao upamćen kao posljednji veliki trenutak jedne reprezentacije koja je posjedovala ogroman kvalitet, ali koju su događaji izvan sporta ubrzo zauvijek razdvojili.
Mnogi smatraju da je generacija iz 1990. mogla ostvariti još veće rezultate da nije došlo do raspada zemlje. Zato se Italija 1990. često opisuje kao posljednje zajedničko poglavlje jednog velikog nogometnog sna.
Dramatičnu utakmicu protiv Maradoninog tima sam gledao sa društvom u fantastičnoj atmosferi napravljenoj u kafe Spideru. Ja i kum Dado smo se dogovorili ići u Italiju na pufinalnu utakmicu ako prođemo dalje. Izgubili smo na penale, zauzeli 5.mjesto na svijetu i raspali se, a ja umjesto u Italiju odoh u Njemačku.

Nakon decenija čekanja, neuspjelih kvalifikacija i brojnih razočarenja, reprezentacija Bosne i Hercegovine konačno je izborila plasman na svoje prvo veliko takmičenje, 2014. godine u Brazilu.
Kada smo osigurali plasman pobjedom protiv Litvanije u Kaunasu. Slavilo se od Bihaća do Trebinja, od Sarajeva do dijaspore širom Evrope, Amerike i Australije. Zastave su preplavile ulice, kolone automobila trubile do kasno u noć, a osjećaj zajedništva bio je rijetko viđen. Svi su bili obučeni u jedan isti dres.
Za mnoge ljude to nije bio samo nogomet. Bio je to trenutak ponosa, potvrda da se san može ostvariti i osjećaj da jedna mala zemlja može stajati rame uz rame s najvećima na svijetu. Zato se Brazil 2014. ne pamti samo po rezultatima, nego po emociji koju je probudio kod miliona Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta. Ponovo sam fanatično skupljao sličice igrača i lijepio u album, a sa istom euforijom i cijela BiH.

Ponukan velikom prodajom sličica i skupljanjem albuma, Panini je pokrenuo štampanje sličica i albuma sa igračima i timovoma Premijer lige Bosne i Hercegovine.
Izdanja su bila u tri sezone od 2014. do 2017.godine.
To su bili zvanični albumi Premijer lige BiH sa klubovima, igračima, grbovima i stadionima. Ja sam imao dodatan motiv da skupljam sličice i ovog Paninijevog projekta, tako da posjedujem sva tri BiH izdanja.
Zbog slabe prodaje Panini je obustavio štampanje albuma za naredne sezone.

Tako je trajalo sve do ove godine i sa dvije pobjede u baražu Bosna i Hercegovina se ponovo, nakon dvanaest godina plasirala na SP. Euforija je zahvatila cijelu zemlju nakon pobjede protiv favorizovane Italije. Niko nije vjerovao da mala zemlja može pobijediti moćne Azure.
Svi složno pjevaju samo jednu pjesmu
-„I am from Bosnia, take me to America!“
A ove, sličice za SP 2026, se toliko traže da ih je i čuveni kineski Temu počeo štampati i nuditi po raznim Internet platformama.

Admir Jakupović