Admir Jakupović

Ode nam Zlaja!
Hoćemo li mu halaliti?

Da je neko drugo vrijeme, on bi davno otišao na neko bolje mjesto, samo da se vrjednuje rad.
U vremenima podobnosti, kvalitet nije prijeko potreban.

Prošlog vijeka, prije nekih dvadeset i šest kusur godina sam pozvan na privatnu zabavu u Sarajevu. Trebalo je da povedem i snimatelja koji će kamerom zabilježiti taj događaj. Svi su poznavali i očekivali da će doći momak poznat ko zlato, odnosno Zlatko. Međutim, ja sam doveo drugog koji je pravo zlato, Zlatan.

Zlatan Čekić je tada upravo prešao sa nezavisnog radija Boston u radio Sanu. Završio je BBC-jevu školu novinarstva i honorarno radio za Sansko ogledalo, NTV 101 i Nezavisne novine.
Sa nama je u autu krenuo i Haris Dubica, mladi reper, nastanjen u Švici, pod umjetničkim imenom DJ Dajo. Iz Sane je put Sarajeva krenuo i legendarni Kemal Malovčić, velika regionalna zvijezda folk muzike.
Zabava se odvijala na Ilidži u poznatom restoranu kod Seje Brajlovića, gdje su nas čekali Hakala, Koke, Aldino, Zehra i mnogi poznati i anonimni estradnjaci u usponu ili pokušaju. Gost iznenađenja je bio superstar Halid Bešlić.
Zlatan je posao odradio perfektno a drugačije i ne zna.
Uradio je nakon toga i mnogo boljih izvještaja, reportaža, kratkih i dugih filmova, koji su nezasluženo ostali nepoznati široj javnosti, ali postoje i ostaju zauvijek zapisani.
Zato ne žalim što odlazi, trebao je i ranije, jer nikad nije kasno da se njegov rad zasluženo vrjednuje a on će pronaći put da u novoj sredini to ostvari.

Sretno ti Zlaja!
Hoćeš li nam halaliti?