Admir Jakupović

Svi trgovci i zanatlije koje poznajem imaju svoje načine i rituale poslovanja, ali zajedničko im je vjerovanje u nafaku i seftu.
Svaki dan donosi svoj dio koristi, učinka ili sticaja okolnosti, naše sudbine odnosno nafake.
Sefta je prva mušterija koja donosi sreću taj dan, jako je bitno kakav je prvi kupac, ako bude dobar biće uspješan poslovni dan.

Subota ujutro, ja i supruga smo poranili za nafakom, za nas i našu familiju.
Nigdje nikoga, trg je pust, ni u obližnjem kafiću nikog nema, samo na klupi u parku sjedi neki čovjek.
Ja i supruga smo nakon jutarnje kafe otvorili trgovinu i po uhodanom običaju svako radi svoj posao. Dok supruga preslaguje i sortira robu u trgovini, ja za to vrijeme izlažem voće i povrće na izlogu ispred radnje.
-„Ide li posao?“,
trgnu me glas i ja se iznenađeno okrenuh, iza mojih leđa je stajao čovjek iz parka i prižao ruku u pozdrav.
– „Smetam li?“
Odgovorio sam mu da ne smeta, da je supruga u trgovini i da će ga ona uslužiti.
Nastavio sam dalje raditi svoj posao, kad ponovo čujem glas iza leđa.
-„Baš si vrijedan?“
Okrenuh se i ponovo je stajao onaj čovjek iz parka ispred mene. U lijevoj ruci je držao punu vrećicu sa kupljenim namirnicama a desnu mi je pružao u pozdrav.
– „Sretan rad!“,
rekao je kratko, a ja sam mu se zahvalio na tome.
Lagano je krenuo preko ulice i duž trga do one iste klupe na početku parka.
Nastavio sam raditi započeti posao ali me ponovo prekinu, ovaj put poznati glas moje supruge.
-„Koji ti je ovo rođak?“,
upitala je supruga, a ja sam mislio da se šali, aludirajući na moju mnogobrojnu familiju koju i pored velike volje i želje, nije mogla svu popamtiti.
-„Nije mi to rođak?“,
odgovorio sam.

– „Kako nije?
On kaže da je rođak.“
Rekao sam joj da prvi puta u životu vidim tog čovjeka.

-„Zašto se onda toliko pozdravljaš s njim?
Pri dolasku i povratku?“
Odgovorio sam da mi je čovjek kulturno pružio ruku i ja mu uzvratio.
-„Hajde sad lijepo, idi do njega i naplati mu.
Odnio je sve džaba i rekao da si ti dozvolio.“

Pogledao sam prema parku, čovjek je i dalje sjedio na klupi, ali ovaj put nije gledao prema trgovini nego je jeo odnesene namirnice.
Nisam želio ići do njega i to sam rekao supruzi, bila je to njegova nafaka, a ona je to prihvatila bez pogovora i otišla raditi svoj posao.

Nikad prije a ni poslije nismo vidjeli tog čovjeka, niti znamo odakle je.
A bio je dobra sefta tog dana.