Admir Jakupović

Ovo je priča o Edinu „Kusi“ Topiću, čovjeku koji je postao urbana legenda malog grada na obali rijeke Sane. Kuso nije bio samo jedan čovjek; on je bio tri različite energije zarobljene u istom tijelu, a svaka od njih je tražila svoj izlaz.

Ujutro, Kuso je bio karate majstor. U svom bijelom kimonu, mirisao je na znoj i stari parket. Njegovi pokreti bili su hirurški precizni, a tišina kojom je vladao bila je gotovo opipljiva. Učio je djecu da snaga ne dolazi iz udarca, već iz kontrole. Njegov krik, čuveni kiai, nije bio samo zvuk, bio je to potres koji je izbacivao sav stres iz pluća. Za njega je karate bio čista matematika tijela:
F=m⋅a
Znao je da masa njegove šake u kombinaciji sa ubrzanjem stvara silu koja može slomiti dasku, ali i zaštititi slabijeg.

Čim bi sunce zašlo, bijeli kimono zamijenila bi izlizana kožna jakna. Kuso je postajao frontmen grupe „Golf“. Na bini, on više nije bio čovjek od discipline. Bio je čista, sirova emocija. Njegov glas je hrapavo parao dimne zavjese lokalnih klubova, pjevajući o slobodi i neprilagođenosti. Dok bi u dojou vladao mir, na koncertu je vladao haos, ali onaj kreativni, koji ljude tjera da skaču i zaborave na sutra.

Ipak, najviše su ga pamtili po onome što bi radio svakog ljeta. Na dan gradskog festivala, hiljade ljudi bi se okupilo ispod mašinskog mosta, gledajući u njegovu siluetu na visini od 20tak metara.
Rijeka ispod mosta bila je plahovita, puna virova i nepredvidivih struja. Kuso bi stao na samu ivicu, šireći ruke poput krila.
Prvi skok bio je oda estetici. Letio je lastu paralelno s vodom, prkoseći gravitaciji dok mu se tijelo nije savilo u savršen luk tik pred ulazak u vodu. To je bila njegova karate disciplina u zraku.
Drugi skok bio je čist rock ’n‘ roll. Opasan, drzak i tehnički zahtjevan, gdje bi u posljednjoj sekundi „prelomio“ tijelo kako bi razbio površinu vode bez povreda.

Kada bi izronio, tresući mokrom kosom dok mu je publika aplaudirala i glasno derala ime, Kuso bi se samo nasmijao. U tom skoku, on je spajao sve što jeste, preciznost majstora, srce pjevača i hrabrost čovjeka koji se ne boji pada.