Admir Jakupović

U Prijedorskoj ulici, na dobroj lokaciji u sred sanskog korzoa, tačno između diskoteke “Camel” i trgovine “Perutnina”, tačno nasuprot cafea “Cool”, “Monaco” i “Sky”, prije neki dan otvoren je Fast food “Golden” doner, zasigurno najbolji kebab u gradu jer je, jasno, i jedini i pravi!

U ponudi imaju dvije vrste kebaba; od junećeg i pilećeg mesa. Lisnate salate, paradajz i kupus bile su veoma svježe, a ljuti umak za koji sam se u obe narudžbe odlučio bio je pikantno jak. Osjetilo ga se a opet nije ljutinom kamuflirao ostale okuse i začine dobro posložene unutar meke lepinjice iz koje ništa nije ispadalo. Opcija za kebab osim te lepinje bila je i tortilja, a upravo to je odabrala moja supruga koju sam valjda prvi put odveo na kebab nakon što smo u mladosti, kao još uvijek momak i cura nakon noćnih izlazaka znali otići na stanicu po nešto što nosi isti naziv kao ovo jelo koje smo jeli u Goldenu, ali s njim nema ama baš nikakve veze.

Porcije su u Goldenu velike i pune mesa i u manjim verzijama kakvu je naručila moja supruga, ali uprkos tome kebab je neobično lagan i svjež, ne ostavlja onaj osjećaj da ste pojeli kamen kako smo u Sani navikli nakon takvog jela.

Ono što je kod Goldena posebno pohvalno, a za ovakav koncept street fooda vrlo važno, to je urednost njihova radnog prostora i zaposlenika, ljubaznost djevojke koja prima narudžbe i dobro rješenje s izlogom u kojem se ti kebabi vrte, a koji je pozicioniran tako da ga se vidi i iz obližnjih kafića, što bi Tiče jaranima  u šali rekao, vidi se valjda i s mjeseca.

Vjerujemo da Ammaru i Demiru, ćevap i burek nisu konkurencija, nego standard, mjera i pravac koji trebaju pretiti. Zahvaljujući tome uspjeće, sasvim sam siguran, osim gore opisane omladine u svoj lokal privući i cijele porodice, djecu, srednjoškolce koji inače odlaze u pekare jer u Sani nema McDonaldsa, ali i nešto zahtjevniju klijentelu koja je napokon dočekala da u vlastitom gradu mogu pojesti kebab kakav jedu u ostatku civilizovanog svijeta.